
The group chat is quiet — no one’s writing anymore, messages stay unread.
You know what? That’s okay.
That’s life. Everyone has their own season.
Someone had a baby. Someone changed jobs, moved away, is working too much. Someone lost a loved one. Someone is simply trying to find themselves.
Don’t measure friendship by how often someone texts you.
The real measure is — can you rely on that person when you truly need them? To know that even if you haven’t spoken for months, when you finally do — it feels like no time has passed.
One message every now and then is enough.
If you’re the one who’s overwhelmed — be the first to reach out, send a message, a post, a reel. If you know your friend is going through a hard time, just write: “Hey, I’ve been thinking of you. How are you?”
Have you drifted apart? That’s okay too. Think of that person, remember the moments that once connected you — and let your heart reach out, if inspiration comes to you in that moment.
It’s interesting how some people struggle to accept silence in relationships. As if the absence of a message means the absence of closeness.
But it doesn’t.
Closeness isn’t measured in the number of messages — it lives in the depth of memories.
There were times when even I couldn’t accept that some relationships change.
But now I know — every person in our life comes for a reason.
Some stay to grow with us, and some come only to teach us something.
Friendship is like a plant. If you don’t water it, it wilts — but if the roots remain alive, it blossoms again with just one drop of care.
So, don’t feel bad if you talk less often.
Don’t think it means the end.
It just means a new season has begun.
And just like every other one — it has its own beauty. 🤍
———————————————————
Prijateljtstvo
Grupni chat — niko više ne piše, poruke ostaju nepročitane.
Znate šta? To je u redu.
To je Ĺľivot. Svako ima svoju sezonu.
Neko je dobio bebu, neko je promenio posao, preselio se, radi previše. Neko je izgubio voljenu osobu. Neko samo pokušava da pronađe sebe. Ne merite prijateljstvo po tome ko se koliko često javi.
Pravo merilo je — možete li da se oslonite na tu osobu kad vam zaista zatreba.
Da znaš da, i ako se ne čujete mesecima, kada se javite — sve je kao pre. Jedna poruka s vremena na vreme je dovoljna. Ako si ti ta osoba koja je zatrpana obavezama — pošalji prva poruku, neki post, reel. Ako znaš da tvoj prijatelj prolazi kroz težak period — napiši mu jednostavno: „Hej, mislim na tebe. Kako si?“
Udaljili ste se?
I to je u redu. Pomisli na tu osobu, setiti se trenutaka koji su vas spajali — i pusti srcu da se javi, ako ti dodje baš tada to nadahnuće.
Zanimljivo mi je koliko ljudi teško prihvata tišinu u odnosima.
Kao da odsustvo poruke znaÄŤi da je nestala i bliskost.
A ne znaÄŤi.
Bliskost nije u broju poruka, nego u dubini sećanja.
Bilo je trenutaka kada ni ja nisam mogla da prihvatim da se neki odnosi menjaju.
Ali sada znam — svaka osoba u našem životu dolazi s razlogom. Neki ostanu da rastemo zajedno, a neki samo dođu da nas nečemu nauče.
Prijateljstvo je kao biljka. Ako ga ne zalivaš, uvene — ali ako mu koren ostane zdrav, ponovo oživi čim padne prva kap pažnje.
Zato, nemojte se osećati loše ako se ređe čujete.
Nemojte misliti da to znaÄŤi kraj.
To samo znaÄŤi da je poÄŤela nova sezona.
I ona, baš kao i svaka druga, ima svoju lepotu.🤍
