The last time we touched on a very important topic, which is: “Do you find it hard accepting compliments?”

We somehow “lost” that key in childhood, but of course, we have the power to retrieve it!

A whole science stands behind studying how some of our traumas, as well as happy memories and emotions we experienced as children, have significantly influenced who we are today.

For this reason, in order to better understand what is happening to us now and how it is related to our childhood, the concept of the “inner child” has been introduced in psychology. This concept relates to the part of a person that retains feelings, memories, and experiences from childhood. Working with the inner child often involves learning how to accept oneself, heal emotional wounds, and integrate these aspects with one’s adult self.

Here are a few techniques often used to work with your inner child:

1. Visualization: Close your eyes and imagine yourself as a child. Try to connect with that child, offering them the love and support they might not have received.

2. Journaling: Write from the perspective of your inner child. Express your feelings, fears, and desires through writing. I even wrote a blog post about the subject: The Power of Journaling

3. Dialogue: Engage in an imagined dialogue between your adult self and your inner child. Ask your inner child how they feel and what they need.

4. Play: Engage in activities you enjoyed as a child. This could include drawing, playing games, or any other activity that reminds you of your childhood.

5. Meditation: Use meditation to connect with your inner child. Focus on your breathing and try to recall the feelings you hold from childhood.

6. Creative Activities: Engage in creative activities such as drawing, painting, or writing songs that express the feelings of your inner child.

7. Therapy: Talk to a psychotherapist who is specialized and comes recommended. The therapist can guide you through the healing process and provide the necessary support along the way.

Therefore, every time you say something hurtful or derogatory to yourself, just imagine your little “self,” scared and tiny, needing all the love in the world. Then you’ll realize how you need to embrace it, embrace yourself, and forgive yourself. Because only when we truly love our inner child we will begin to love ourselves.

P.S. Everything I’ve shared with you, I’ve personally experienced, plus I am sharing what I’ve learned from psychotherapy and the literature I’ve studied in the hope that it will serve you well as much as it served me.

——————————-

Unutarnje dete

 Mislim da smo prosli put pokrenuli jednu jako bitnu temu, a to je : Da li vam je tesko da prihvatite komplimente?”

Kako smo zapravo negde “zagubili” taj kljuc u detinjstvu i kako naravno mi imamo moc da ga i vratimo!

Jedna cela nauka stoji iza proucavanja kako su neke nase traume ali i lepa secanja, emocije koje smo doziveli kao deca i kako su nas te neke prve godine zivota zapravo dosta usmerile da budemo ono sto jesmo sada.

Upravo iz tog razloga, da bi mogli bolje da razumemo sta nam se desava sada a povezano je sa detinjstvom, uveden je koncept “unutarnjeg” deteta u psihologiji koji se odnosi na konceptualizaciju onog dela osobe koji zadrzava osecanja, secanja i iskustva iz djetinjstva. Rad s unutarnjim detetom cesto ukljucuje ucenje kako prihvatiti sebe, isceliti emocionalne rane i povezati te aspekte sa svojom odraslom licnoscu.

Evo nekoliko tehnika koje se cesto koriste za rad na svom unutarnjem detetu:

1.Vizualizacija: Zatvorite oci i i zamislite sebe kao dete. Pokusajte stupiti u kontakt s tim detetom, sa vama, pruzajuci mu ljubav i podrsku koju mozda nije dobilo.

2.Pisanje dnevnika: Pisite iz perspektive svog unutarnjeg deteta. Izrazite svja osecanja, strahove i zelje kroz pisanje. Imate ovde i blog bas na tu temu: Moc Pisanja Dnevnika

3.Vodjenje dijaloga: Vodite zamisljeni dijalog između svog odraslog ja i unutarnjeg deteta. Pitajte svoje unutarnje dete kako se oseca i sta mu je potrebno.

4.Igranje: Ukljucite se u aktivnosti koje ste voleli kao dete. To moze ukljucivati crtanje, igranje igara ili bilo koju drugu aktivnost koja vas podseca na detinjstvo.

5.Meditacija: Koristite meditaciju da se povezete sa svojim unutarnjim detetom. Fokusirajte se na disanje i pokusajte da se prisetiti osecanja koje cuvate iz detinjstva.

6.Kreativne aktivnosti: Bavite se kreativnim aktivnostima kao sto su crtanje, slikanje ili pisanje pesama koje izrazavaju osecaje vazeg unutarnjeg deteta.

7.Terapija: Razgovarajte sa psihoterapeutom koji je zaista specijalizovan i imate preporuku. Terapeut vas moze voditi kroz procese isceljivanja i pruziti neophodnu podrsku na tom putu.

Zato svaki put kada kazete sebi nesto ruzno ili pogrdno, zamislite  samo vaseg malog “ja” kako je uplaseno i sicusno i kako mu treba sva ljubav ovog sveta. Jer onda cete shvatiti kako ga trebate zapravo zagrliti, zagrliti sebe i oprostiti sebi. Jer tek kad istinski budemo voleli nase unutarnje dete, pocecemo da volimo i sebe. 

p.s. sve sto sam podelila i delim sa vama sam iskljucivo dozivela ja i prenosim vam sta sam naucila iz procesa psihoterapije i stiva koje sam izucavala u nadi da ce vam sluziti onoliko koliko je meni sluzilo.


Leave a comment